welcome
When I was a young boy, my father took me in to the city, to see a marching band.
He said: " Son when you grow up, would you be the savior of the broken?
The beaten and the damned?
Profile
Blog
Links
Other
When I was a young boy, my father took me in to the city, to see a marching band.
He said: " Son when you grow up, would you be the savior of the broken?
The beaten and the damned?
Mind and soul
Take me or leave me. Accept me.. Or walk away! Do not try to make me feel like less of a person, just because I don`t fit your idea of who I should be
Posve obična cura, izgubljena na granici realnosti i mašte. Previše razmišlja i prečesto je zbunjena. Rijetki je razumiju.Muzika joj je život. MCR joj je srce, a Gerard je njena duša.
Pas, najbolji prijatelj. Knjiga, relaksacija.
I`m sorry I`m not like all of them. Like the other girls. I`m sorry I don`t wear high heels and I`m sorry I`m not girly enough for you..I`m sorry I don`t wear make up and I`m sorry I`m not skinny ass bitch. I`m really sorry you were embarrassed by me. And the last thing. I`m really not sorry. You should be..
Into the nothing
Tu sam, opet. Nakon 7 i pol mjeseci odmaranja, moji prstići, zajedno s mozgom donjeli su odluku da je vrijeme da se vratim kasnonoćnom pisanju postova, o svom poprilično nezanimljivom životu.
Iako večina vas još uvijek uživa u posljednjim sekundama ljeta i maksimalno iskorištava slobodno vrijeme, ja sam u tome nekako zakazala. Moje je ljeto odavno završilo, a ja sam odveč ljena iskoristiti svoje slobodno vrijeme za nešto zabavno, uzbudljivo i nezaboravno, nešto što bi popriličilo mojim godinama. Ne, ja svoje slobodne sate provodim doma, do grla zatrpana keksima i čipsom, plačući, nekad od smijeha, nekad od tuge, a nekad od jada. Ipak, ne žalim se. Uživam. Od ljeta upravo to i očekujem, potpuni odmor, od svega. Prijatelja, koji glumataju da te vole, a čim okreneš leđa zabiju ti onaj veliki mesarski nož u leđa, loših sjećanja, stalnog učenja i moljenja za bolje ocjene. I na kraju odmor od takozvanih avantura, koje bi trebale biti zabava, ništa više. Ali ja, koja inače stvari shvaća preozbiljno, uvijek očekujem nešto više i ostanem...Zbunjena?
Anyway, uživam u ljetu. Kakvo god bilo. Jer nije nam još dugo preostalo. Još samo dva tjedna imamo priliku biti glupi i ne koristiti svoj mozak. (Iako to neki nastave radit i kad ljeto završi, jer valjda ne znaju stat.) A onda? Onda sve ispočetka. Upoznavanje novih ljudi, pokušaj uklapanja u novu okolinu, iako je očito da to nekima (možda, vjerojatno, stopostosigurno meni) neće uspjet. But, no big deal, snači ću se već. Možda ću prvih par odmora morat provest u WC-u, jer će me bit odveč strah izač u tu divljinu nepoznatog i nabrijanog hormonima. Ali kad tad ću i ja doć na red. Sigurno će bit jedna osoba koja će uspjet razumjet moj način razmišljanja i uspjet ga usvojit kao svoj. Sigurno ću i ja nać nove prijatelje. Sigurno..
A do tad? Do tad ću nastavit svoju dnevnu rutinu buljenja u monitor svog omiljenog kompjutera i natjeravanja svog psa, tek toliko radi tjelovježbe.
Love and Rockets Effie
Story of my own
BE YOUR OWN HERO!
17.8 ❤
*Na svakom blogu za tebe je ovo bilo rezervirano mjesto. Ali mislim da je vrijeme da se maknem od prastarih uspomena, bacim ih u smeće i pogledam ravno u budućnost. Zar ne misliš tako?
Bilo je dobro dok je trajalo, bilo je dobro dok se živjelo. Sad gledam u zvjezdano nebo, molim Boga vrijeme da vrati jer, bilo je dobro dok je trajalo..
What do I live for? ❤
Perfection is the most boring thing in the world!
Muzika.
Moja svakodnevica. Iako sam svjesna da nemam nikakvog talenta, ni za pjevanje, ni za sviranje, pjevanje pod tušem moja je tradicija. A zračna gitara? Pih, na tom bih mogla zarađivat.
MCR moje je sve. Bez njih ne živim, ne dišem, ne jedem. Gerard, Ray, Frankie i Mikey moji su heroji. I njima dugujem sve u životu. I sve bih dala da ih jednog dana vidim uživo. Da satima stojim u redu, uđem u koncertnu dvoranu. Čekam trenutak kad se zastori dignu i tamo me čeka on. Gerard. Najsavršenije biće ikad. I dok on pjeva, ja počinjem plakat. Moje srce staje dok me on prima za ruku da mi provjeri bilo. Zadnji prizor prije nego što zauvijek zaklapak oči: Gerard kleči pored mene, iznad njega Ray, Frankie i Mikey zazvaju moje ime da ne padnem u nesvijest. Poljevaju me vodom, a ja po posljednji put izdišem..
Ah, Bože, tražim li previše? Samo jedan njihov pogled?